Intervju Berislav Kutle
Intervju direktora Udruženja banaka BiH, Berislava Kutle, koji je dao za dnevne novine
Šta pokazuju podaci o bankarskom sustavu u BiH u prošloj godini?
Rezultati poslovanja banaka (neslužbeni - nerevidirani) u 2017.g. pokazuju trend poboljšanja poslovanja po svim segmentima, što potvrđuje već poznatu tezu kako je bankarski sektor najuređeniji, najstabilniji, samoodrživ dio BiH ekonomije. Prema prvim neslužbenim podacima aktiva bankarskog sektora porasla je u prošloj godini 8,2% i iznosi 28,256 mlrd KM, depoziti su rasli 10,7% (19,669 mlrd KM), krediti sa rastom 7% (18,422mlrd KM). Treba napomenuti da su nešto više rasli krediti gospodarstva od kredita stanovništva dok su depoziti gospodarstva više od duplo brže rasli od depozita stanovništva.
Zašto se to događa?
Na taj trend pozitivnog poslovanja uticao je - i uticati će velik broj faktora pojedinačno kao i u interakciji jedan sa drugim.
Kao prvi segment je činjenica kako banke od priznanja BIH kao suverene države, a posebno nakon krize 2008.g. kontnuirano podižu kvalitetu svog poslovanja. Na taj način nastoje potvrditi svoju viziju ostvarujući zacrtanu -usaglašenu misiju.
Viziju u kojoj banke ostaju profitabilne katalizirajući pozitivni ekonomski, društveni kao i uticaj na očuvanje čovjekove okoline za sve učesnike. Kreiranje samoodržive vrijednosti je preduvjet razvoja od kojeg imaju koristi svi učesnici. Taj razvoj se generira na način koji omogućuje bankama biti efikasnim, efektivnim i dovoljno profitabilnim kako bi podržale lokalnu zajednicu, konkurentnost klijenata kao i kvalitetu življenja svakog pojedinca.
Ostvarujući svoju misiju banke su u prošloj godini bile u situaciji iskoristiti sve poslovne mogućnosti na najbolji mogući način i od tuda i ovako dobar rezultat. Izuzetno veliku pažnju su banke posvetile (i u prošloj god.) optimiziranju troškova. To znači upravljati dugoročnim efektima odnosa troškova i potencijalnih prihoda. Banke su svjesne činjenice da će se svaki projicirani trošak dogoditi, a prihod temeljen na tom trošku i ne mora.
Što je obilježilo godinu iza nas u bankarskom svijetu?
Segment koji omogućuje ovakav kontinuitet poslovanja je konstantan rad na podizanju kvalitete usluga kao i uvođenje novih proizvoda na kojima počiva budućnost banaka. Kvaliteta i zadovoljstvo djelatnika je jedan od ključnih čimbenika od kojeg ovisi kvaliteta poslovanja. Jasno je da su to sve preduvjeti kako bi sa kvalitetnim klijentom u optimalnim uvjetima mogli ostvariti rezultat.
Banke (generalno) baziraju svoj uspjeh na temelju pet osnova:
1. Klijent je krvotok-krv života I razlog zbog kojeg banke postoje;
2. Razvoj ljudi-djelatnika svi moraju biti motivirani i angažirani u kreiranju uspjeha banke;
3. Suradnja i sinergija svih učesnika je motor koji vuče banku ka ostvarenju sve većeg businessa i optimalnije profitabilnosti;
4. Upravljanje rizikom je srce bankarstva koje mora raditi u svakom segmentu;
5. Disciplina I exikucija. To je focus koji banke čini uspješnim. To znači u svakom trenutku činiti ono što je rečeno.
Karakteristika prošle godine je nastavak kontinuiteta pada kamata na kredite što je dovelo da pada kamatnog prihoda. Zabilježen je veći relativni pad kamata od povećanja kredita što je dovelo do tog efekta. Na drugoj strani balance zabilježen je pad kamata na depozite što je imalo za posljedicu rast kamatnog neto prihoda. To je imalo direktan uticaj na rast profitabilnosti-samoodrživosti banaka.
Naredni segment u kojem su banke napravile pozitivne pomake u prošloj godini je rast nekamatnog prihoda. Taj rast je ostvaren kreiranjem novih proizvoda kao i smanjenjem troškova posebno digitalizacijom proizvoda-procesa. Unatoč izrazito nepovoljnoj društveno-političkoj situaciji u BIH banke su uspjele postotak nepovoljnih kredita držati pod kontrolom što je dodatno doprinjelo ukupnom rezultatu poslovanja istih.
Na kraju važno je konstatirati da su banke ostale transparentne, samoodržive, profitabilne institucije u službi svojih korisnika usluga - svakog pojedinca.
Što vam to govori, rastu depoziti, dobit banaka, ali se ne oslobađa taj financijski potencijal?
Prokletstvo, ali u isto vrijeme realnost današnjeg vremena su prevelika očekivanja kao i brzina kojom bi se ista trebala ostvariti. Posljedica toga je generalna ljutnja ako nisu ostvarena ta (željena) očekivanja. Tražimo krivca svugdje samo ne na pravom mijestu-u sebi. Mi kreiramo ta očekivanja.
To možemo preslikati na naša očekivanja o oslobađanju financijskog potencijala. To je po definiciji dugoročan strategijski definiran process koji traži uz sve parameter i pravilno utrošeno vrijeme. Nije to trka na 100 metara.
To je process u kojemu se svi i sve treba mijenjati u kontinuitetu sa puno truda, ustrajnosti i odricanja - napora na koji mi nismo ni navikli, a onda ni spremni.
Osloboditi nešto (financij.potencijal) znači imati definiran novi okvir u kojem će se kretati i ostvarivati rezultate. Mi smo još daleko od toga i nisam siguran da smo na pravom putu.
Depoziti banaka rastu u BIH povećanjem štednje, a u EU kreiranjem novog novca - bez pokrića što indirektno slabi i našu valutu. Taj rast ne donosi prave efekte - i neće sve dok ne izgradimo kompletan novi okvir - model upravljanja tim potencijalom. Banke u svijetu aktivno rade na tome suočene sa paralelnom konkurencijom start-up fintech tehnologija. Dolaze novi igrači na tržište sa puno manje ograničenja i regulative. Sve dok su banke “vlasnici” klijenata i baze podatak,a mogu raditi na ovaj način. Taj trend se prebrzo mijenja i svi moramo biti spremni na posljedice. Nove digitalne tehnologije sve brže i drastičnije mijenjaju pogled na posao.
U narednih 5-10 godina financijski svijet će totalno drugačije izgledati. Ovakav pogled na financije će nestati. Na nama je da pokušamo upravljati događajima ili će oni nama.
U tim novim procesima - kreiranju financijskih mogućnosti banke su samo jedan od igrača. Morati će se dobro potruditi da ostanu subjekti u svim tim promjenama.
Godinama se govori o BiH kao o zemlji mogućnosti za ulaganje u infrastrukturu, energetiku, poljoprivredu..., istodobno, rezultati ne ohrabruju. Do koga je?
Svakom imalo informiranom je jasno da je država BIH zemlja velikih mogućnosti. Isto tako je jasno da to nije dovoljno kako bi se i dogodilo.
Za sve ove projekte je od ključnog značaja politička sigurnost - stabilnost. Mislim da je nepotrebno odgovarati imamo li mi to. U pripremi novih izbora ova godina će proći u obećanjima i sporadičnim rješenjima. Šta će naredna donijeti po pitanju stabilnosti ostaje da se nadamo - nada zadnja umire.
Za svaki - i najmanji pozitivan pomak potrebno je ostvariti sve preduvjete. Mi smo još daleko od toga. Kad govorimo o državi na što mislimo. Sve van putovnica, novca i registracija auta sa “državne” razine ima različite definicije.
Početak - ali ne i dovoljno za promjenu percepcije političke stabilnosti države je Mirnodopski ustav, a on je još uvijek u fazi naučne fantastike.
Još prije petnaestak godina jedan uticajan stranac mi je rekao kako smo mi zemlja osuđena na bogastvo. Do nas samih je hoćemo li to realizirati ili ne. Tražiti krivca - rješenje u nekom drugom znači ostati živiti u tzv. comfort zoni, a to izravno vodi u neuspjeh.
Zašto bankari i predstavnici vlasti ne sjednu zajedno i dogovore kako financijski potencijal, koji nije malen, usmjeriti u razvoj, od čega će svi imati koristi?
Postoji jedna izreka koja kaže da vidimo onoliko koliko znamo - ili hoćemo znati (vidjeti). Preduvjet ovakve suradnje je da istu sliku na isti nači gledaju i predstavnici vlasti kao I bankari. To znači da sa istim znanjem gledaju i komentiraju sliku-kompletnu, a ne samo ciljani dio. Drugi preduvjet je definiranje zajedničkog interesa u kojem će i vlast kao i banke moći ostvarivati svoju viziju. Tu banke imaju veća ograničenja jer upravljaju sa tuđim sredstvima i kao takvi podliježu evropskoj regulativi od koje je vlast još uvijek daleko. Bankarstvo počiva na kontinuitetu, ustrajnosti kojom ostvaruje samoodrživost, a vlast na mandatu i rezultatima tog mandata.
Jasno je da postoje načini i bezbrojne mogućnosti kako je moguće ostvariti suradnju (postići kooperativnost) na ključnim pitanjima bitnim za kvalitetu građanina BIH, ako se pronađu akteri dovoljno kompetetni, moralni i voljni mijenjati stečene navike. Ne treba se zavaravati, to neće biti lako I jednostavno mada se nadam da je moguće i nakon izbora izvodivo. Moramo vjerovati kako je to moguće, kako bi mogli ozbiljno na tom radili.
Zajednički interes banaka i predstavnika vlasti je poboljšanje kvalitete življenja građana. Jasno da način na koji jedni i drugi djeluju je različiti zbog uloge i odgovornosti koje imaju po definiciji posla.
Postoje dovoljno presjeka ta dva skupa koji život građana može dići na veću razinu. Ne treba se zavaravati da to samo te dvije strane mogu učiniti bez aktivne uloge - truda građana.
Građani stalno tvrde kako su kamatne stope na zajmove razmjerno visoke, očekujete li da bi mogle skliznuti naniže i o čemu to ovisi?
Kakve su kamate visoke ili niske ovisi o interesnoj sferi onoga ko ih gleda. Sa pozicije klijenta ta kamata je uvijek previsoka, a sa bančinog nedovoljna da pokrije sve rizike I omogući samoodrživost. BiH je već jednim dijelom u EU, bar kad je bankarski seKtor u pitanju. Organizacija banaka, pogled na rizik zaštita depozitara pa I kamatne stope približavaju se EU daleko brže od države u kojoj živimo. Današnja razina kamatnih stopa je najniža od postanka države. Trend snižavanja kamata je bio značajan u prošloj godini tako da su one danas u prosjeku niže čak I od nekih zemalja EU. To je rezultat realne situacije sa ponudom I potražnjom novca na BIH tržištu. Poznat je podatak da čak I naša država ima veće depozite od kredita što je prvi puta u povijesti da svojim izvorima možemo zadovoljiti potrebu za kreditima. Depoziti relativno brže rastu od potražnje za kreditima što utiče na smanjenje kamate i na depozite kao i na kredite. Jasno je da se veća promjena odrazila na depozite nego na kredite. Generalno kamata kao takva je ista kategorija za sve učesnike i ne pravi toliku razliku. Problem BIH građana je prevelika nezaposlenost kao i mala prosječna primanja. Sa plaćom prosječnom od 820 KM svaka kamata je velika i svaka rata kredita previše opterećuje.
Današnja kreditna izloženost građana je tolika da ne dozvoljava veće zaduženje bez povećanja plaća i-ili povećanja zaposlenosti. U BiH postoji jedan apsurd da puno uspješnih firmi je multipliciralo dobit u prošlih nekoliko godina, a plaće drže daleko ispod BIH prosjeka. Sa takvom politikom nema povećanja potrošnje - standarda.
Realno je očekivati i dalja smanjenja kamatnih stopa na predate dok god je ponuda depozita veća od potražnje za kreditima i dok ECB svaki mjesec ubacuje novih 60-70 mlrd eura novog novca bez pokrića.
U BiH su svima puna usta EU, a onda smo i dalje „uspješni“ u varanju i krijumčarenju, od izvoza jabuka, mesa, do mlijeka, pa čak i naoružanja. Može li takva zemlja dobiti članstvo u EU?
Sudbina BIH je EU samo se ona sama po sebi neće dogoditi.
Jedan od prvih promjena, kao preduvjete, je jasno definiranje i formalno potvrđivanje šta je to BIH. Državu sa ovakvom političkom nestabilnošću nitko ne želi u svom dvorištu. Na nama je ali i na međunarodnoj zajednici skupa to pitanje rješiti. Druga evidentna činjenica je da BIH ima dovoljno dobre zakone na većini razina, ali stupanj implementacije tih zakona nije ni 30% a tako se ne može u ozbiljno društvo. Mi olako pristanemo, potpišemo, a onda se pravimo kao da nismo. Dobije se dojam da političkom establišmentu nije stvarni-samo deklarativni cilj EU. Očito je da će EU Bosna i Hercegovina morati imati kompletno drugačiju strukturu i kvalitetu političara. Na sreću takvih ljudi ima u BIH nadam se kako će biti na pravim mjestima u skoroj budućnosti inače smo sami sebe osudili na siromaštvo i besperspektivnost.
Stalno svjedočimo odlasku velikog broja ljudi. Kako zaustaviti taj trend?
Trend odlaska mladih sposobnih ljudi je evidentan u BIH posljednjih 25 godina kao i depopulacija stanovništva. Taj trend je nemoguće zaustaviti (iz više razloga), ali je obveza svih odgovornih u državi svesti ga na optimalnu mjeru. Jasno je da je ponuda i potražnja radne snage generalno u BIH u nesrazmjeru. Kvalifikacijska struktura nezaposlenih i potreba za djelatnicima je u totalnoj suprotnosti. Treći segment su sposobni mladi ljudi koji ne mogu ostvariti ambicije u zemlji kako bi živjeli od svog rada. Danas se svim takvim pruža jedinstvena šansa da se ostvare u EU i dobro je da to čine jer nezadovoljan čovjek nikom ne čini dobro. Postavlja se pitanje analize tih odlazaka i kako ih optimizirati-nemoguće zaustaviti.
Četvrti element je sustav školstva koji omogućuje građanima završiti fakultet uz male troškove i kao takvi raditi u EU bez ikakve naknade za školovanje. Studenti u EU a posebno u Americi po 10 godina vraćaju studentske kredite.
Skoro deset posto svih kredita stanovništva Amerike odnosi se na studentske kredite. Puno veći problem od trenutnog odlaska je zastario sustav školovanja, a posebno prirodno smanjenje stanovništva, a onda i starenje istog. Ta dva problema traže dugoročno strategijsko djelovanje, a ja ne vidim ni početak tog procesa.
Od većine građana stalno se čuju ocjene: ne valja politički sustav, ne valja država, vlast je korumpirana. Rekao bih kako tu nešto ne štima i postavlja se pitanje kakvi smo mi građani, što činimo da se dogode promjene u osobnom ali i društveno-političkom smislu?
Postoji u znanosti pedesetak životnih principa na koje bi čovjek trebao obratiti pažnju - kojih bi se trebao držati. Prvi princip je tzv. princip ogledala.
To znači kako prije nego bilo što radimo, bilo koga optužujemo, pogledamo sebe u ogledalu i jasno definiramo šta je naša uloga - odgovornost u svemu tome. Jasno nam je da nam se to često učini kao nemoguć - Sizifov posao, ali nam je razvidno da je ipak odgovornost i na nama.
U samom pitanju ste definirali - konstatirali stanje što je puno jednostavnije od prijedloga rješenja. Da je rješenje jednostavno i brzo o tom ne bi ni pričali.
Mi smo se u posljednjih 25 godina zavijali u paučinu i sami sebe sputavali. Uz svu domaću pamet mi se sami danas ne možemo izvući iz te paučine. Veliku odgovornost što smo tu gdje jesmo ima i međunarodna zajednica kojoj bi morali naći interes zbog kojeg će nas pomoći isčupati. Pričati o tome zašto smo tu je bespredmetno, treba tražiti mogućnosti izlaska. Ne treba se zavaravati činjenicom da će biti lako i da može to neko napraviti i bez našeg aktivnog doprinosa.
Iako su prisutne dugi niz godina, kriptovalute su izazvale izvjesnu pomutnju na financijskom tržištu. Mediji posljednjih dana govore o padu nakon strelovitog rasta. Kako vi gledate na kriptovalute i njihovu budućnost?
Crypto currency - kripto valute su jedan od proizvoda - rezultat razvoja digitalnih tehnologija. Razvojem tih tehnologija za prijenos podataka -financijskih transakcija od početka 2004.g. počele su se razvijati i kripto valute. Danas u svijetu egzistira više od deset kripto valuta. Najpoznatiji i sa najvećom tržišnom kapitalizacijom je Bitcoin (191mlrd.US dol.), zatim slijedi Etherium (105 mlrd.US dol.), zatim Ripple (48 mlrd.US dol), pa Cordano, Steller, Litecoin, EOS, NEO, NEM itd.
Kripto valute su danas stvarnost koja ima svoju tržišnu kapitalizaciju preko 500 mlrd US dolara. Kako je to po samoj definiciji špekulativan posao iza kojeg ne stoji nikakva realna vrijednost, osim odnosa ponude i potražnje, on se tako i ponaša. Danas u svijetu očito postoji viška valute kao legalnog sredstva plaćanja. Otvorila se mogućnost većih ulaganja u tako rizične poslove koji s druge strane nude (potencijalno) velike zarade kao i gubitke. Rastom potražnje na ograničenu ponudu kripto valuta (jer svaka od njih ima fiksnu ponudu) javlja se mogućnost sve veće špekulacije. Jasno je da kao u svakom poslu velikih mogućnosti glavnu riječ vode veliki igrači ( koje nitko ne vidi). Područje djelovanja kripto valuta postaje sve veće dok jača potražnja, jer se javlja dosta zainteresiranih da zarade i na tim transakcijama. Realan problem je što sva vrijednost tih crypto valuta počiva samo na enormnoj potražnji - do kad će ona trajati, to znaju samo najveći igrači.
Tehnologija na kojima počivaju kripto transakcije zove se block-chain tehnologija. To je tehnologija budućnosti i ona uvodi pravu revoluciju u financijskom svijetu. Više od 92% europskih banaka ulaže u razvoj te tehnologije. Prvi je Ripple počeo razvijati, a banke počele koristiti od 2013. tu tehnologiju za tzv. RTGS - prijenos novca u realnom vremenu. Te transakcije block chain tehnologijom se prenose sigurno, trenutno gotovo besplatno sa računa jednog na račun drugog korisnika. Kao takve mijenjaju dosadašnji prijenos gdje je transakcija trajala najmanje jedan dan i bila relativno skupa.
Sve više banaka - institucija je uklučeno u razvoj tog tipa tehnologija na kojima počiva budućnost svih uslužnih djelatnosti.