Bankari imaju rješenja: Digitalizacija usluga od koje bi koristi imali svi
U Bosni i Hercegovini je potrebno ubrzati primjenu digitalnih rješenja, uključujući i mogućnosti koje nudi primjena elektronskog potpisa, kako bi se olakšalo poslovanje i donijeli benefiti cjelokupnoj ekonomiji.
Pojedina zakonska rješenja trenutno su ograničavajuća za pojednostavljivanje procesa koji banke svakodnevno obavljaju, a koja istovremeno njihovim klijentima otežavaju poslovanje s bankom kroz papirologiju i nepotrebno gubljenje vremena. S druge strane, postoje odrđena zakonska rješenja koja omogućavaju digitalizaciju određenih procesa, ali je za njihovo korištenje potrebna podrška nadležnih institucija.
U skladu sa opredjeljenjem iz Bijele knjige izdate u 2019. godini za korištenje digitalnih kanala u bankarstvu, a u skladu s poslovnim praksama koje se već duže vrijeme primjenju u regionu i Evropskoj uniji, u bankarskoj zajednici rade sa nadležnim institucijama kako bi se procesi kod odobravanja kredita i identifikacije kijenata učinili bržim, a samim tim za sve povoljnijim.
Ovo je posebno bitno u uslovima pandemije koronavirusa, kada je svijest o potrebi poslovanja bez fizičkog kontakta porasla i digitalni kanali se koriste gdje god je to moguće.
U Udruženju banaka BiH kažu da bi digitalizaciji u Bosni i Hercegovini značajno doprinijela implementacija tri inicijative na kojima intenzivno rade:
- Elektronska saglasnost za uvid u Centralni registar kredita u Centralnoj Banci BiH (CRK)
- Video identifikaciji klijenata prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa i
- Elektronska razmjena podataka između Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA) i banaka.
Udruženje je još od prošle godine u stalnoj komunikaciji s nadležnim institucijama i aktivno se angažuje na tome da se smetnje za ubrzanje poslovnih aktivnosti otklone. Najbitnije od svega jeste da postojeći zakonodavni okvir nije prepreka da se naprave navedena poboljšanja.
Prva inicijativa se odnosi na uvid u podatke u CRK. Provjera podataka u CRK je obavezna aktivnost u procesu odobravanja kredita, koju banke moraju provoditi u skladu sa važećom regulativom. Međutim, da bi izvršile tu provjeru banke moraju dobiti saglasnost klijenta. Trenutno tu saglasnost banke pribavljaju u formi dokumenta potpisanog na papiru.
Udruženje banaka BiH je Centralnoj banci BiH iniciralo da se ova saglasnost može pribaviti i elektronski, i to korištenjem elektronskog potpisa ili korištenjem drugih bankarskih aplikacija koje zahtjevaju autentifikaciju klijenta, kao što su aplikacije mobilnog i elektronskog bankarstvo, te na taj način sa izvjesnošću pružaju mogućnost identifikacije davaoca saglasnosti (klijenta) i sadržine saglasnosti.
Centralna banka BiH se u korespodenciji sa Udruženjam banaka BiH pozitivno izjasnila o prijedlogu za pristup Centralnom registru kredita ditigalnim kanalima. S tim u vezi središnja bh. monetarna insititucija je izrazila spremnost da odmah podrži korištenje elektronskog potpisa, dok je inicijativu elektronske saglasnosti kroz druge bankarske aplikacije nastavila razmatrati.
Bankari smatraju da je izuzetno bitno omogućiti davanje saglasnosti kroz druge bankarske aplikacije, odnosno korištenjem sredstava koja omogućavaju identifikaciju klijenta i njegove saglasnosti. Razlog je što bi to bio najjednostavniji način prikupljanja saglasnosti od klijenata, a samim tim bi se proces odobrenja kredita značajno pojednostavio i unaprijedio, što bi predstavljalo suštinski doprinos digitalizaciji bankarskih usluga.
Funkcionalnost ovakvog rješenja je već dokazana i banke već imaju iskustvo u njegovoj primjeni kroz elektronsko i mobilno bankarstvo koje obavljaju, u kojem klijenti na isti način iniciraju plaćanje, identificirajući sebe i svoj nalog najmanje sa dva faktora.
Predložena inicijativa ima uporište i u važećoj regulativi. Tako obligacioni propisi predviđaju da pismena forma bude zadovoljena na svaki način koji omogućava da se utvrdi ko je i kakvu izjavu dao, a propisi o zaštiti ličnih podataka predviđaju isti taj standard za davanje saglasnosti za obradu podataka, te je sve to u skladu i sa propisima o elektronskom dokumentu.
Ovakvo shvatanje elektronskog dokumenta potvrdili su i Agencija za zatštitu ličnih podataka i Ministarstvo finansija Federacije BiH i RS, u svojim dopisima dostavljenim Udruženju banaka BiH. Ministarstvo finansija Federacije BiH i RS su izričito potvrdili da pravni akti u elektronskom obliku imaju istu pravnu snagu kao i dokumenti sačinjeni na papiru ukoliko ispunjavaju uslove propisane propisima o elektronskom dokumentu, odnosno da se "pisana saglasnost može dati u papirnom ili elektronskom dokumentu".
U bankarskom sektoru stoga vjeruju da nema razloga da ne bude u primjeni pribavljanje saglasnosti korištenjem i drugih savremenih sredstava i načina komunikacije koji omogućavaju sigurnu razmjenu podataka.
Druga inicijativa se odnosi na proces identifikacije klijenta. Identifikacija klijenta prilikom uspostave poslovnog odnosa je obavezan standard propisan regulativom o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. Trenutno to se vrši u poslovnim prostorijama banaka uz fizičko prisustvo klijenta.
Udruženje banaka BiH je Ministarstvu sigurnosti BiH iniciralo da se identifikacija klijenta, osim u njegovom fizičkom prisustvu u poslovnici banke, može izvršiti i upotrebom odgovarajuće video tehnologije.
Videoidentifikacija je već u primjeni u zemljama Evropske unije, a nadležne institucije idu i korak dalje uvođenjem mogućnosti automatske video identifikacije.
Videoidentifikacija je u određenoj mjeri već prisutna i u Bosni i Hercegovini. Primjerice u Republici Srpskoj je moguće prisustvo sjednicama skupština i upravnih odbora privrednih društva korištenjem konferencijske veze ili druge audio i vizuelne komunikacijske opreme. Niz drugih propisa ustanovljuju isti princip prema kojem je prisustvo putem telekomunikacionih sistema izjednačeno sa fizičkim prisustvom.
Implementacijom ove inicijative BiH bi se približila standardima koje imaju građani, privreda i banke u EU.
Predložena inicijativa ima uporište i u važećoj regulativi. Tako propisi o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti predviđaju mogućnost korištenja savremenih tehnoloških dostignuća za identifikaija klijenata, a gdje se neupitno svrstava i video identifikacija. Osim toga, propisi takođe predviđaju mogućnost utvrđivanja identiteta u pristustvu klijenta i bez njegovog fizičkog prisustva.
Bankari stoga očekuju pozitivan stav Ministarstva sigurnosti BiH u vezi s ovom inicijativom, te se nadaju da će, bar kad je identifikacija u pitanju, uskoro moći pružiti klijentima u BiH iste one standarde poslovanja koje imaju u regiji i EU.
Treća inicijativa se odnosi na pribavljanje podataka o prebivalištu, odnosno boravištu klijenata. Podatake o prebivalištu, odnosno boravištu klijenata banke moraju prikupljati za sve vrijeme trajanja poslovnog odnosa sa klijentom, a u skladu sa važećom regulativom o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, regulativom o platnom prometu, te kreditiranju. Trenutno ovi podaci se prikupljaju tako što klijenti preuzimaju potvrde o prebivalištu kod nadležnih organa i donose ih u poslovnice banaka. Klijenti su to dužni uraditi prilikom uspostave poslovnog odnosa sa bankom, te svaki put kada do promjene podataka dođe. Ovo je vrlo neefikasan način prikupljanja navedenih obaveznih podataka za sve učesnike, i banke koje moraju zvati klijente da donesu potvrde i pohranjivati papirne dokumente, i nadležne organe koji moraju izdavati tražene potvrde, a najviše za klijente koji moraju odlaziti do nadležnih organa i banaka više puta.
Udruženje banaka BiH je kod Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA) i Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH iniciralo uspostavu elektronske razmjene podataka o prebivalištu između IDDEEA i banaka. Razmjena bi se vršila kroz specijalno ustanovljen elektronski kanal komunikacije, na način da banka, uz saglasnost klijenta, traži od IDDEEA podatak o prebivalištu, kojeg IDDEEA onda elektronski dostavi banci. Na taj način bi se izbjeglo nepotrebno hodanje klijenata i nepotrebno korištenje papira, a cijeli proces bi bio značajno efikasniji.
Predloženi model razmjene podataka je potpuno drugačiji od pristupa podacima kojeg su banke, telekomunikacione i druge kompanije imale do 2017. godine, kada je isti ukinut po zahtjevu Agencije za zaštitu ličnih podataka. Smatrajući da tu nije kraj nastojanjima da se pojednostavi način prikupljanja podataka koje svakako obrađuju, jer ih propisi na to obavezuju, bankari su nastojali pronaći način koji će omogučiti elektronsku razmjenu, a ispunjavati sve standarde zaštite ličnih podataka koje propisuje važeća regulativa, posebno se referišući na svaki zahtjev koji je bio razlogom ukidanja pristupa 2017. godine.
Tako su predloženi model razmjene podataka prvenstveno analizirali iz perspektive važećih propisa. Banke, naime, obrađuju podatke o prebivalištu i boravištu klijenata u javnom interesu radi sprječavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, očuvanja sigurnosti i stabilnosti depozita i platnih sistema. To su nadležnosti na koje su ih obavezali zakonodavni organi i ne ovise o volji banaka da ih vrše. S druge strane, propisi o IDDEAA i zaštiti ličnih podataka predviđaju mogućnost ustupanja podataka trećim licima uz određene uslove, što omogućava i razmjenu podataka između IDDEEA i banaka.
Bankarska zajednica stoga očekuje da će nadležne institucije pokazati spremnost da podrže inicijativu da se građanima olakša dostava podataka bankama, koje banke svakako obrađuju u skladu sa zakonskim obavezama u javnom interesu.
Digitalizacija poslovanja jeste sveobuhvatan i dugotrajan proces, koji nema alternativu. Sigurno je da će proći određeno vrijeme da elektronski potpis bude masovno korišten u pravnom prometu i da građanima bude na raspolaganju široka lepeza usluga koje mogu ostvariti na taj način.
Međutim, do toga ćemo doći unaprjeđujući jednu po jednu stvar. Ono što se može uraditi sigurno jeste da se tamo gdje je to moguće, kao što je to u slučaju kreditnog procesa i identifikacije klijenata, unaprijede i ubrzaju procedure, a što bi nesumnjivo povećalo efikasnost poslovanja, smanjilo troškove i unaprijedilo poslovno okruženje uzimajući u ozbir i manji utrošak papira, manju emisiju štetnih materija i drugo.