Rješavanje evropskog NPL opterećenja: izazovi i prednosti
Uvodno izlaganje Vítora Constâncija, potpredsjednika ECB-a, na manifestaciji pod nazivom "Borba protiv evropske krize nenaplativih kredita : restrukturiranje duga, oživljavanje rasta", u organizaciji Bruegela, Brisel, 3. februar 2017.
NPL problem je jedan od glavnih razloga za nisku agregatnu profitabilnost evropskih banaka. Povrat na kapital banaka u eurozoni kretao se oko 5%, što ne pokriva procijenjeni trošak kapitala.
Važno je imati na umu da pitanje nije o robusnosti bilansa kao kapitala i naknada značajno povećano od 2012. Doista, dok je CET1 omjer bio 7% u 2007. godini, u 2012. godini je dostigao 9% a sada 14% . Uključujući naknade i kolaterale, NPL koeficijent iznosi 82% prosječno, kako za grupu od šest zemalja sa većim nenaplativim kreditima, tako i za eurozonu u cjelini.
Pitanja kvalitete aktive su došla do izražaja u globalnoj finansijskoj krizi. U eurozoni, NPL koeficijent ostajao je na niskim ili upravljivim nivoima prije krize. U isto vrijeme, NPL problem ima duboke strukturne razloge koji su dodatno pojačani s početkom finansijske i ekonomske krize. U stvari, porast nenaplativih kredita dalje je otkrio ograničene mogućnosti velikih dijelova bankarskog sistema eurozone da se bave problematičnim dugom.
U eurozoni, u prosjeku NPL koeficijent u 2013. godini je dostigao 8%. Budući da se ekonomski oporavak održavao, rast BDP-a nastavio a nezaposlenost je počela da opada, taj omjer je počeo padati. Smanjenje NPL-ova je, međutim, bilo sporo i heterogeno. Koeficijent nenaplativih kredita je i dalje na dvocifrenom nivou u šest zemalja eurozone: Cipru, Grčkoj, Italiji, Irskoj, Portugalu i Sloveniji. Banke direktno pod nadzorom ECB-a, i dalje održavaju 921 mlrd € takvih problematičnih zajmova na kraju septembra 2016. godine, što predstavlja 6,4% od ukupnih kredita i gotovo je ekvivalentno 9% BDP-a eurozone.
NPL izgledi su vrlo raznoliki širom eurozone. U dvije zemlje, Cipru i Grčkoj, oko jedna polovina od ukupnih kredita su nekvalitetni, što čini oko jedne trećine ukupne aktive banaka. Četiri zemlje prijavile su NPL koeficijent blizu 20%. Na drugom kraju spektra, mnoge zemlje održavaju NPL koeficijent na nivou manjem od 3%. Uprkos toj heterogenosti, NPL-ovi su problem sa jasnom evropskom dimenzijom, jer čak i one zemlje gdje se banke ne bore sa kvalitetom aktive, vjerovatno će biti pogođene prelivanjem, jednako finansijskim, kao i stvarnim.
Dok se NPL-ovi s pravom vide kao problem, njihovo rješavanje moglo bi otključati značajne koristi za evropski bankarski sistem i evropsku privredu.
Koristi od rješavanja problema sa NPL-ovima su neupitne, ali je jasno potrebno mnogo napornog rada na mnogim poljima da ih se oslobodi. Ni djelimično rješenje, niti dalje čekanje nisu opcija. Postupajući samo na strani ponude NPL tržišta i prisiljavajući banke da prodaju može imati ozbiljne posljedice za finansijsku stabilnost. Rješavanje transfera vrijednosti sa banaka na investicijsku zajednicu će staviti dodatni pritisak na profitabilnost banaka, umjesto da ga ublažava. Iz tog razloga, sveobuhvatan, koordinirani napor nekoliko evropskih i nacionalnih autoriteta je sada ključan.