Regulativa Evropskog parlamenta i Vijeća o novčanim tržišnim fondovima
Novčani tržišni fondovi (MMFs) obezbjeđuju kratkoročne finansije za finansijske institucije, korporacije i vlade. Obezbjeđujući finansije ovim subjektima, MMF-ovi doprinose finansiranju ekonomije Unije. Ti subjekti koriste svoje investicije u MMF-ovima kao efikasan način da podijele svoj kreditni rizik i izloženost, radije nego da se oslanjaju na bankarske depozite.
Na strani potražnje, MMFs su kratkoročni alati upravljanja novcem koji obezbjeđuju visoki stepen likvidnosti, disverzifikacije i stabilnosti vrijednosti principa investiranja, kombinirane sa prinosom baziranim na tržištu. MMFS su uglavnom korišteni od strane korporacija koje traže da investiraju svoj višak keša u neki kratkoročni okvir. MMFs, zbog toga, predstavljaju krucijalni poveznicu koja spaja potražnju sa ponudama kratkoročnog keša.
Događaji koji su se desili tokom finansijske krize su bacili sjenu na nekoliko karakteristika MMF-ova koji ih čine ranjivim kada postoje poteškoće na finasijskim tržištima u kojem slučaju bi MMF-ovi mogli proširiti ili pojačati rizik kroz cjelokupni finansijski sistem. Kada cijene imovine u koju je MMF investirao počnu da opadaju, naročito tokom stresnih tržišnih situacija, koje prema FSB-u (Financial Stability Board) i IOSCO-u (International Organization of Securities Commissions) mogu biti naročito ozbiljne za konstantnu ili stabilnu neto vrijednost MMF-ova , to bi moglo pokrenuti značajne i iznenadne zahtjeve za otkupom, potencijalno dovodeći do širih makroekonomskih poljedica.
Veliki zahtjevi za otkupom bi mogli prisiliti MMF-ove da prodaju neke od svojim investicijskih imovima na tržištu u opadanju, potencijalno vodeći u krizu likvidnosti. U takvim situacijama, izdavači novčanih tržišta se mogu susresti sa značajnim poteškoćama finansiranja ako tržišta za komercijalne papire i drugi instrumenti novčanih tržišta izdaju. To bi na kraju moglo voditi do zaraze unutar kratkoročnog tržišta fondova i rezultirati u direktim i velikim poteškoćama u finansiranju finansijskih institucija, korporacija i vlada, i samim tim ekonomije.