Radimo zajedno za razvoj Evrope
Uvodne napomene Marija Draghija, predsjednika ECB-a koje je izrekao u njemačkom Bundestagu 28. septembra 2016. godine
Efekti naših politika
Niske stope su simptom ishodišne ekonomske situacije. One reflektiraju slabe dugoročne trendove rasta i produženu makroekonomsku recesiju koja je proizašla iz krize. ECB-ova monetarna politika je obezbjedila značajne prilagodbe da se ograniče negativni efekti globalnih i euro-specifičnih šokova na ekonomiju, time pomjerajući svoj dezinflacijski uticaj. Ali veoma niske stope nisu bezopasne. One utiču na financije i blagostanje ljudi. Dozvolite mi da započnem sa efektima naših politika na štediše. Da, trenutne niske kamatne stope smanjuju nominalne povrate na štedne račune. Ali ono što je važno štedišama nije nominalna kamatna stopa već stvarna kamatna stopa, koja je rezultat nominalne kamatne stope minus inflacija. Stvarne kamatne stope su također niske, ali bilo je više perioda niskih kamatnih stopa u Njemačkoj, čak i negativnih, čak i prije uvođenja eura, kako je pokazala nedavna studija Bundesbanke.
Štaviše, štediše mogu još uvijek u prosjeku zaraditi zadovoljavajuće stope povrata kroz diversifikaciju svoje imovine, čak i kada su kamatne stope na depozit i štedne račune veoma niske. Ovo je bio slučaj također i u Njemačkoj prema rezultatima jednog drugog nedavnog istraživanja Bundesbanke. Ali najvažnije, šta god da štediše finansijske imovine drže, oni će profitirati od oporavka ekonomije. Stoga interes svih nas, uključujući i njemačke štediše, je najveći mogući održivi rast u Njemačkoj i euro području.
Kroz naše napore da vratimo inflaciju na 2%, doprinijeli smo većem rastu i stvaranju novih radnih mjesta. U Njemačkoj, izvoznici profitiraju od oporavka ekonomije u euro području, nezaposlenost je na najnižem nivou od ujedinjenja, plate se povećavaju značajno, i Berlinskom silikonskom alejom se slijeva rizični kapital.
Također ne bismo smjeli zaboraviti da su ljudi pogođeni na različite načine našim mjerama. Oni su pogođeni kao štediše, posuđivači ili porezni obveznici, i u mnogim slučajevima na sva tri navedena načina. Ono što domaćinstvo može izgubiti u terminima niskih kamatnih stopa na svom bankovnom računu, može uštediti u nižim kamatnim otplatama za svoj dom. I može profitirati od obveznica u porastu i cijene dionica u njihovim penzionim fondovima. Ustvari, dokazi pokazuju da su između 2008. i 2015. kametne isplate domaćinstava u Njemačkoj, kao procenat bruto jednokratkog prihoda, oštrije opale u odnosu na zaradu od kamatnih stopa.
I niski finansijski troškovi za vladine obveznice pomažu da se izbalansira budžet i reducira dug zavidnom brzinom. Ovo su dobre vijesti za Ministarstvo finansija - i čak i za porezne obveznike - koji su sami uštedili u 2015. godini otprilike 28 milijardi na nižim stopama u odnosu na očekivane isplate kamatnih stopa. Trebali bismo također razmotriti puni efekat niskih kamatnih stopa na banke. Oni koji krive EBC politiku za polovičnu izvedbu nekih njemačkih finansijskih firmi su bili veoma glasni. Ali ono što je zaboravljeno jeste da su mnoge banke uspjele neutralizirati opadajuće prihode osd kamatnih stopa povećanim obimom posuđivanja, poboljšanim performansama zajmova i manjim kamatnim troškovima, što općenito gledano jeste beneficijano i za bankare i za njihove korisnike. EBC-ova monetarna politika nije glavni faktor za nisku profitabilnost banaka. Dok neki poslovni modeli pojedinih banaka zaista trebaju prilagodbu trenutnom okruženju niskih kamatnih stopa, oni sami moraju riješiti svoja strukturalna pitanja, kao što su prekapacitiranost, stanje NPL zajmova i potencijani uticaj tehnoloških inovacija. U Njemačkoj troškovi prihodovnog omjera su u prosjeku relativno veliki u odnosu na ostale jurisdikcije. Dozvolite da budemo jasni, međutim, ne postoji jedna veličina koja odgovara svim bankarskim modelima i imamo različite vrste banaka koje uspješno posluju u Njemačkoj i euro području.
Naravno, niske kamatne stope dugoročno mogu donijeti rizik precijenjivanja tržišta imovinama kao rezultat potrage za prihodom. To je upravo razlog zašto prisno pratimo potencijalne rizike na finansijsku stabilnost koji mogu proizaći iz npr. lokalnih tržišta nekretninama. Ali trenutno ne vidimo nikakvo naznake za takvo nešto u euro području ili njemačkoj ekonomiji kao cjelini. Dok smo uočili nešto jače povećanje u cijenama stambenih nekretnina u većim njemačkim gradovima, takva povećanja nisu refleksija „mjehurića“, jer posuđivanje se povećava skromnim tempom. Štaviše, sveukupni omjeri dugovanja –prema-prihodu za domaćinstva su niski i stabilni. Tamo gdje se jave rizici, makroprudencijalne mjere se trebaju poduzeti na nacionalnom nivou. One dozvoljavaju uticaj na širok spektar finansijskih razvijanja na usmjeren način, dok monetarna politika doprinosi stabilnosti euro područja kao cjeline.
Do sada sad diskutirao razloge za naše mjere i njihove efekte. Da kratko sumiram, naše politike dozvoljavaju da oporavak otpočne kako bi bili u mogućnosti da ponovo podignemo kamatne stope. Nakon svega, zarade od kamatnih stopa za kojima korisnici razumljivo žude moraju prije svega biti generirane u realnoj ekonomiji. Kada je ekonomija u stagnaciji malo je onoga što bi se moglo podijeliti. Trebalo bi također da bude jasno da nivo na koji će se kamatne stope eventualno vratiti nakon što ekonomija ojača nije određen monetarnom politikom. Umjesto toga, njihov nivo će zavisiti od izgleda dugoročnog razvoja ekonomije. Produktivnost i demografija igraju odlučujuću ulogu u ovome, i razvoj ovih faktora nije bio u korist Evrope u zadnjih nekoliko godina. Ovo je fenomen koji također vidimo u Njemačkoj.
Da bi kamatne stope dugoročno rasle u budućnosti potrebno nam je više investicija i strukturalnih reformi da podignu rast i produktivnost. Kao što je Wolfgand Schäuble rekao u ovoj prostoriji prije nekoliko sedmica kada je prezentirao budžet za 2017. godinu: samo ćemo izaći iz ove faze niskih kamatnih stopa ako budemo imali održiviji rast u Evropi.
Potreba za odlučnom akcijom na nacionalnom i evropskom nivou
Ovo me vodi ka mojoj konačkoj poenti: donosioci odluka širom euro područja moraju da iskoriste ovu priliku i donesu reforme
U najjačem jeku krize, sve zemlje članice i građani su pokazali ogromnu predanost održanju eurozone kada su kritičari već pričali o smrti eurozone. Ali ne možemo stati ovdje: moramo se pobrinuti ne samo da eurozona preživi, već da Ekonomska i monetarna unija napreduju.
Ako žeimo da uspijemo, moraćemo da nađemo zajednička rješenja za probleme s kojima se svi suočavamo. Ako želimo da sačuvamo evropski socijalni model, moraćemo da svoja tržišta rada i proizvoda dovedemo u liniju sa stvarnošću digitalnog i globalnog svijeta 21. stoljeća. Ako želimo da štediše profitiraju od većih kamatnih stopa u budućnosti morati ćemo da stvorimo prilike za investiranje kako bi se ova štednja stavila u produktivnu upotrebu. Ovdje se radi o produktivnosti i zapošljavanju. Ovdje se radi o strukturalnim reformama koje su neophodni dio naše monetarne politike. I zemlje članice imaju svoju ulogu u svemu tome. Mnogo puta sam to već naglasio u prošlosti. ustvari, ja to naglašavam svakih šest sedmica na ECB-ovoj pres konferenciji.
A kada se suočimo sa supranacionalnim izazovima, a trenutno postoji nekoliko takvih izazova, nema druge alternative osim da zajednički reagujemo kao Evropljani. Razmislite o transformacijskoj moći produbljenog jedinstvenog tržišta na kraju 1980-tih. To je otvorilo nove mogućnosti i nastavlja da donosi benefite evropskim kompanijama i pojedincima. Razmislite šta bi još moglo da se postigne sa Jedinstvenim digitalnim tržištem, energetskom unijom i Unijom kapitalnih tržišta. Bez Jedinstvenog tržišta koje dobro funkcioniše, naše firme bi izgubile pristup tržištu od 500 miliona korisnika. Bez Jedinstvenog tržišta, mi Evropljani bi imali malen globalni leverage da iznese naše vrijednosti, kao što su naše poštivanje privatnosti na internetu. Zajedno smo nemjerljivo jači.
Zaključak
Dopustite mi da zaključim.
ECB snažno djeluje na rizike da postigne stabilnost koristeći sve neophodne alate u okviru svog mandata. Naša monetarna politika je podržavala razvoj i zapošljavanje i eventualno će vratiti inflaciju na naš zacrtani cilj od, ili blizu, 2%. Niske kamatne stope su danas neophodne za povrat viših kamatnih stopa u budućnosti. Ono što nama sada treba jeste da dozvolimo našim mjerama da razviju svoj puni uticaj. Da bismo uživali u punim benefitima naših monetarnih mjera, donosioci politika iz drugih područja moraju odlučnije doprinijeti, i na nacionalnom i na evropskom nivou.