Nužan urgentan dogovor o ambicioznom rokovniku za dovršetak Bankarske unije
Prilog Petera Praeta, člana Izvršnog odbora ECB-a, u časopisu o Eurofi konferenciji na Malti (5-7 april 2017)
Za manje od pola desetljeća, EU se pokrenula od decentraliziranog nadzora banaka i spašavanja do Jedinstvenog nadzornog mehanizma i Jedinstvenog mehanizma spašavanja, na temelju jedinstvenog pravilnika. To je dio sveobuhvatnog nastojanja da se stvori zvučni institucionalni okvir za financijske integracije u Europi. Postoji još niz pravnih, institucionalnih i političkih problema koje je potrebno prevladati prije nego što Europska banka može raditi u bankarskoj uniji onako kako posluje na domaćem tržištu.
Nekoliko dimenzija treba uzeti u obzir u institucionalnom smislu. Prvo, dijeljenje privatnog rizika. Financijski sistem je šema privatnog dijeljenja rizika, ali smo naučili lekcije iz finansijske krize u smislu proračunskih troškova, kada pretjerano preuzimanje rizika od strane privatnog sektora na kraju snosi javni sektor. Nevraćanje na stari svijet implicitnih državnih jamstava za rizično ponašanje financijskih institucija podrazumijeva stvaranje banaka podjednako odgovornih u svim zemljama za iznose rizika koje žele da naprave u svojim bilancama. Opće načelo novih europskih propisa, kao što je Direktiva za oporavak i spašavanje banaka, jeste pokriće gubitaka banaka bail-in- od dioničara i neosiguranih povjerilaca.
Nova pravila sadržavaju dovoljno fleksibilnosti da se bave iznimnim situacijama u kojima je potreban javni novac kako bi se osigurala financijska stabilnost. Drugo je dijeljenje javnog rizika. Određena razina podjele javnog rizika potrebna je da bi se stvorilo povjerenje u cjelokupni financijski sustav. Čak i dobro kapitalizirane banke mogu postati žrtve kretanja i zaraze. To je razlog zašto središnje banke djeluju kao zajmodavci u krajnjoj nuždi i fiskalna podrška treba biti na mjestu kako bi se osiguralo povjerenje u stabilnost financijskog sektora.
U Bankarskoj uniji, nadzorna odgovornost i fiskalna podrška moraju biti na europskoj razini, kako bi se povećalo trajno povjerenje široko na razini financijskog sustava. Upravo ono što je potrebno jeste uspostava europskog sustava za osiguranje depozita (EDIS). Sadašnja situacija, gdje je nadzor zajednički, ali posljedice potencijalnih propasti banaka i dalje su uglavnom nacionalne, ne bi trebala trajati. U takvom nepotpunom okviru nacionalna razmatranja neizbježno i dalje utječu na nadzorne odluke. To nije bez posljedica za poticaje da banke postaju evropskije. Konkretni primjeri uključuju nedostatak zamjenjivosti likvidnosti ili kapitala. Činjenica da eurozona ne razmatra jedinstvene nadležnosti može rezultirati primjenom većeg kapitalnog tampona za sistemski važne banke (G-SIBs) eurozone.
Dok institucionalna potpore Bankarskoj uniji još uvijek ne ispunjava zahtjeve istinskog jedinstvenog financijskog tržišta, stvaranje SSM je bio korak naprijed u uspostavljanju koherentnog regulatornog okvira. Jedan od prvih prioriteta Nadzornog odbora bio je promicati integraciju kroz usklađeno provođenje Opcija i nacionalnih diskrecija (ONDs), čime se stvoreni jednaki uvjeti u eurozoni. Što se tiče uvjeta likvidnosti, Jedinstveni nadzorni odbor može odobriti odricanje na nacionalnoj, kao i prekograničnoj razini od slučaja do slučaja.
U trenutnom institucionalnom kontekstu, gdje je prisutan slobodan protok likvidnosti unutar iste grupe banaka, ali i preko granice, prudencijalni nadzorni pristup doveo je ECB-ov Nadzorni odbor do toga da i dalje održava jedan stepen za zahtjeve likvidnosti značajnih podružnica.
Sve u svemu, bankarski krajolik je I dalje prevelika kolekcija bankarskih sustava koji su vrlo izloženi njihovim domaćim ekonomijama, s ograničenom prekograničnom podjelom privatnog rizika. Istovremeno, treba priznati da je Bankarska unija je i cilj i proces temeljnih strukturnih promjena financijske arhitekture u eurozoni . Sljedeći koraci su jasno navedeni u ECOFIN Putokazu za dovršetak Bankarske unije. Sada je hitno da se dogovore ambiciozni rokovi za njezinu provedbu.