Nakon usvajanja Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH

Nakon usvajanja Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH

PN: Iako je zakon koji bi uveo reda u privredi dobrodošao, jasno je da on nije dovoljan da bi se stanje radikalno popravilo, ako se ne primjenjuju i drugi propisi.

Jer, da se zakon o stečaju i likvidaciji dosljedno primjenjivao, vjerovatno dobrim dijelom ne bismo ni imali situaciju u privredi koja je “izazvala” donošenje Zakona o finansijskoj konsolidaciji

 

Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji BiH, koji je stupio na snagu u julu ove godine, imao je dobru namjeru - uvođenje reda u privredi koju su opteretila velika dugovanja - ali izvedba je loša. Zakon je diskrimantorski, a osim toga unosi i zbrku u pravnim propisima u Federaciji BIH.

Nema sumnje da je u Federacji BiH potreban zakon kojim će se raščistiti godinama gomilani problemi u privredi, kao što su velika dugovanja privrednih društava prema zaposlenicima, državi i fondovima, blokade računa, nelikvidnost i posljedično nemogućnost normalnog poslovanja...

 

Vlada kao vrhovni meritum

 

No, ovaj zakon, za koji je i ministar energije, rudarstva i industrije Erdal Trhulj rekao da “nije najbolji”, obiluje nelogičnostima zbog kojih može proizvesti loša iskustva u primjeni. Prvo što upada u oči prilikom iščitavanja odredbi ovog zakona jeste tretiranje privrednih društava po nigdje i nikad viđenoj podjeli na društva sa osnovnim kapitalom u kojem prevladava državni kapital sa više od 50%, društva sa učešćem državnog kapitala do 50 posto, te privredna društva sa 100 posto privatnog kapitala.

No, čini se da ponajviše “bode oči” tretman koji se daje samom zakonu: naime, on, i propisi doneseni na osnovu njega “imaju značaj posebnih propisa u odnosu na sve druge propise u FBiH koji uređuju ista pitanja”!

Dakle, zakon u periodu svog važenja, a to je do tri godine, derogira svu zakonsku regulativu koja tretira slična područja, kakav je primjerice Zakon o stečaju i likvidaciji FBiH.

Ulogu vrhovnog merituma koji će odlučivati o konsolidaciji preduzeća preuzela je Vlada FBiH, odnosno nadležni nivoi vlasti- kantoni, gradska, općinska vijeća) koji odobravaju da li će neko društvo koje je podnijelo zahtjev biti obuhvaćeno ovim postupkom ili će biti odbijeno.

Konsolidacija će se za sva društva odobravati, između ostalag, na osnovu podnesenog elaborata o opravdanosti konsolidacije.

Iz ovoga prozilazi da nema čvrstih niti jasnih kriterija po kojima će se selektovati društva za konsolidaciju i nema garancije da će biti odvojeno “žito od kukolja”, a što bi doista trebala biti svrha zakona. Jer, konsolidaciju trebaju društva koja imaju šansu za nastavak normalnog poslovanja i redovnog izmirivanja obaveza u budućnosti.

 

Ovim zakonom, neke kompanije u kojima su, na primjer, dugovi premašili vrijednost kapitala, a koja su u finansijske teškoće zapala usljed lošeg upravljanja, a što posebno važi za preuzeća kojima gazduje država, ali i ona koje je jednostavno tržište pregazilo, dobit će priliku za “oprost grijeha”.

No, da li će otpis dugovanja i konsolidacija za takva preduzeća biti svrsishodna. Da li će se u jednim Željeznicama FBiH, u kojima je nagomilano 500 miliona KM gubitaka, riješiti problemi otpisom dugovanja, pa čak i ako se sva svedu na nulu?

S obzirom na to, postavlja se pitanje za šta služi Zakon o stečaju i likvidaciji koji je precizirao po kojim uslovima se pokreće stečajni postupak u privrednim društvima, a ovaj zakon predviđa i poprilično detaljno obrađuje i institut tzv. prinudne nagodbe.

U Sloveniji i Hrvatskoj postupci tzv. prilisnog poravnanja, odnosno predstečajne nagodbe vrlo dobro funkcioništu i omogućavaju da se kompanije restrukturiraju u dogovoru s povjeriocima i tako izbjegne stečajni postupak.

U slučaju Zakona o finansijskoj konsolidaciji prvo se proglašava “amnestija za dugovanja”, dok se Zakon o stečaju i likvidaciji tek poteže post festum.

Naime, kako se navodi u prijelaznim odredbama Zakona o finansijskoj konsolidaciji, u društvima koja nakon okončanja finansijske konsolidacije nisu stekla uvjete za redovno poslovanje, odgovorno lice dužno je hitno, a najduže u roku od 60 dana pokrenuti stečajni postupak u skladu sa odredbama Zakona o stečajnom postupku.Tako se stečajnom postupku vraća nakon što ga se zaobišlo.

 

Nezadovoljni bankari

 

Zakonskim rješenjem posebno ne mogu biti zadovoljni bankari, jer otpisi kamata, hipoteke i ostalih potraživanja značajnim dijelom idu na njihov teret.

U zakonu čak postoje i neke nedosljednosti koje su direktno na štetu bankara.

Naime, Zakon predviđa da u slučaju da je u preduzećima sa većinskim učešćem državnog kapitala koja se konsoliduju u toku postupak prinudnog izvršenja kod poslovnih banaka, nadležni organ vlasti može donijeti odluku o otvaranju novog računa kod poslovne banke za obavljanje platnih transakcija. U tom slučaju, ne može se provesti prinudno izvršenje dok traje postupak konsolidacije.

Iako zakon tretira i preduzeća sa državnim i sa privatnim kapitalom, stiče se dojam da su njegovi donosioci prvenstveno imali na umu spašavanje jednog broja preduzeća sa državnim kapitalom koja su toliko zapala u dubioze da je njihovo daljnje poslovanje upitno, mada vlast ima potrebu da ih očuva, bilo da su u pitanju javna preduzeća ili neki drugi interesi.

Na koncu, i lista Porezne uprave FBiH o najvećim poreznim dužnicima pokazuje da su najveći dužnici po osnovu poreza i doprinosa preduzeća sa državnim kapitalom, kao što su željeznice, rudnici, ostaci nekadašnjih velikih sistema koji su ostali u državnom vlasništvu.

Iako je zakon koji bi uveo reda u privredi dobrodošao, jasno je da on nije dovoljan da bi se stanje radikalno popravilo, ako se ne primjenjuju i drugi propisi.

Jer, da se zakon o stečaju i likvidaciji dosljedno primjenjivao, vjerovatno dobrim dijelom ne bismo ni imali situaciju u privredi koja je “izazvala” donošenje Zakona o finansijskoj konsolidaciji.

 

(Magazin Banke&Biznis u BiH)