Izazovi s kojima se suočava europski bankarski sektor
Govor Vítora Constâncija, potpredsjednika ECB-a na konferenciji Risk & Supervision 2017 koju je organizirala Associazione Bancaria Italiana, Rim, 14. lipnja 2017
U eurozoni, banke listirane na berzi imale su ukupni povrat na kapital (ROE) ispod 3% u 2016. godini, što je blago smanjenje u odnosu na prethodnu godinu. U međunarodnoj usporedbi, financijska uspješnost banaka u eurozoni nastavlja da zaostaje za onom u većini njenih globalnih vršnjaka: u 2016. godini, američki prosječni ROE iznosio je 8%, u nordijskim bankam iznad 9%, dok su vodeće švedske banke bile s 12% ROE-a, u zemlji gdje su ključne službene kamatne stope negativne i znatno niže nego u eurozoni. Što se tiče razlika među zemljama, u talijanskim i njemačkim bankama bilježe se negativni prosječni ROE-i u 2016. godini, što je, u slučaju Italije, usljed oštrih umanjenja vrijednosti kredita kod nekih banaka, uglavnom povezano s povećanim naporima za čišćenjem bilanci. U ostalim velikim zemljama eurozone, listirane banke na francuskom i španjolskom tržištu zabilježile su ROE od 5%, odnosno 7%.
Nastavak slabljenja profitabilnosti banaka odražava niz cikličkih i strukturnih čimbenika. Ključni ciklički izazov povezan je s poteškoćama u povećanju prihoda u niskom nominalnom rastu i niskoj razini kamatnih stopa i relativno ravnoj krivulji prinosa. Zapravo, neto kamatni prihod se smanjio u 2016. godini, jer je komprimiranje marži samo djelomično nadoknađeno povećanim kreditnim rastom, iako još uvijek na umjerenim razinama.
Dok bi se suprotni vjetrovi na profitabilnost koja proizilazi iz cikličkih čimbenika trebali smanjivati kako gospodarski oporavak napreduje, ostaju i trebaju se riješiti strukturni izazovi. To uključuje velike zalihe loših zajmova (NPL), nasljeđe financijske krize iz 2008. godine, troškovna neučinkovitost i višak kapaciteta.
Velika zaliha naslijeđenih NPL-ova u nekim zemljama eurozone i dalje smanjuje izglede profitabilnosti. Prosječni omjer NPL-ova za banke eurozone u 2007. godini iznosio je nešto više od 2%, dosegao je 8% u 2013. godini a sada iznosi 6%. Za šest "nacionalnih bankarskih sektora" sa visokim NPL-ovim ", prosjeci su porasli sa 5% u 2007. na 23% prošle godine. Troškovi umanjenja vrijednosti kredita i dalje su važan pokretač niske profitabilnosti u zemljama "visokih NPL-ova". Doista, slijedom povećanja kapitala i rezerviranja od financijske krize, problem NPL-ova ne odnosi se prvenstveno na likvidnost, već na profitabilnost banaka. Pokrivenost NPL-a po rezervama i kolateralima u prosjeku je 82% u eurozoni i 80% u Italiji. Stoga su neto NPL-ovi osigurani, iz perspektive likvidnosti.
Profitabilnost ipak utječe na niže prinose omogućene od NPL-ova, s obzirom na težinu bruto izloženosti u ukupnoj aktivi. Udio ukupne imovine koja generira manje prihode od kvalitetnih kredita predstavlja značajan europski problem: bruto NPL-ovi čine 4% ukupne aktive banaka u eurozoni, a samo 0,8% za američke banke. Iznos za Italiju, međutim, iznosi 11%, a time i nezaobilazno značajan utjecaj na profitabilnost, unatoč vidljivom smanjenju omjera NPL-ova za sustav od vrhunca u 2013. godini. Naravno, visoki NPL-ovi također vezuju kapital i narušavaju financiranje, kao i operativnu sposobnost, čime se ograničava mogućnost banaka da podrže gospodarski oporavak. Unatoč vidljivom smanjenju NPL omjera u cijelom sustavu u Italiji, napredak u smanjenju zaliha visokih NPL-ova na upravljivu razinu ostaje nedovoljan.
Više na: https://www.ecb.europa.eu/press/key/date/2017/html/ecb.sp170614.en.html