Harmonizirati zakone o UPP entiteta i Brčko Distrikta
Dopis UBBiH Ministarstvu finansija RS
Harmonizirati zakone o UPP entiteta i Brčko Distrikta
Udruženje banaka BiH tražilo je od Ministarstva finansija RS odgovore na čak 33 pitanja, u cilju otklanjanja dilema u primjeni Zakona o unutrašnjem platnom prometu u RS
Primjena Zakona o unutrašnjem platnom prometu u RS i Zakona o unutrašnjem platnom prometu FBiH, koji je u proceduri, bila je tema raspravnog sastanka koji je održan početkom marta u Banjaluci, u organizaciji Udruženja banaka BiH (UBBiH).
Pored predstavnika 21 banke u BiH, u rapravi su učestvovali i predstavnici Centralne banke BiH, Federalnog ministarstva finansija, Ministarstva finansija RS, Agencije za bankarstvo FBiH, Agencije za bankarstvo RS, APIF-a Banja Luka i APIF-a FBiH
Prijedlozi i sugestije
Otvarajući sastanak, izvršni sekretar UBBiH Mijo Mišić je ukazao na potrebu harmonizacije zakona o unutrašnjem platnom prometu i podzakonske regulative
između entiteta, Brčko Distrikta i Centralne banke BiH. On je, takođe, naglasio da su poslovi unutrašnjeg platnog prometa neutralni bankarski poslovi te da banke nisu i ne mogu biti dovedeni u poziciju da arbitriraju prilikom izvršavanja naloga od strane nalogodavca (klijenta).
Inače, Komisija Udruženja banaka BiH za platni promet je 21. marta donijela zaključak da se od Ministarstva finansija RS traže jasne i precizne upute kako bi se otklonile brojene dileme u primjeni Zakona o unutrašnjem platnom prometu u RS. Isto tako, UBBiH je 10. marta dostavilo u amandmanskoj formi prijedloge i sugestije na Zakon koji je tada bio u proceduri kao i na aktivno učešće predstavnika UBBiH u Radnoj grupi za izradu zakona iz oblasti unutrašnjeg platnog prometa u RS.
Udruženje banaka BiH tražilo je od Ministarstva finansija RS odgovore na čak 33 pitanja, u cilju otklanjanja dilema u primjeni Zakona o unutrašnjem platnom prometu u RS. Tako je UBBiH, između ostalog, zatražilo odgovor na pitanje koje je mjesto i uloga Jedinstvenog registra transakcionih računa kod CBBiH sa aspekta glavne baze podataka za implementaciju uvođenja glavnog računa klijenta. Drugo pitanje je bilo da li račun klijenta blokiran prijemom SWIFT-a ili prijemom originalnog naloga za prinudnu naplatu za blokadu računa klijenta, s obzirom da je u članu 30 stav 1. navedeno da banka koja vodi glavni račun poslovnog subjekta, naloge za prinudnu naplatu evidentira i raspolaže iz raspoloživih sredstava prema redosljedu prioriteta, što, kako upozoravaju bankari, nije propisano da se blokada vrši po primljenoj SWIFT poruci MT199.
Od Ministarstva finansija RS zatraženo je objašnjenje kako postupati sa nalogom prinudne naplate kada klijent nije odredio Banku koja će voditi glavni račun, odnosno da li je potrebno obavijestiti sve Banke kod kojih klijent ima otvoren račun, dostavljenjem MT199, a na osnovu kojih bi sve Banke trebale da uvrste navedeni nalog u evidenciju naloga prinudne naplate.
Udruženje banaka BiH zatražilo je odgovore i na sljedeća pitanja: kako postupati u slučaju kada banka nije u posjedu originalnog naloga prinudne naplate, a banka koja dostavlja SWIFT MT199 ne vodi glavni račun ili isti nije određen (da li uopšte blokirati račun); kako postupati sa primljenim sudskim rješenjem, kada nije navedena banka koja vodi glavni račun klijenta; u slučaju kada banka zaprimi sudsko Rješenje koje nema klauzulu pravosnažnosti, i izvrši zapljenu sredstava na namjenski račun, da li založno pravo nad tim sredstvima ima tražilac izvršenje, iako je u međuvremenu zaprimljen nalog prinudne naplate višeg reda prioriteta postupanja; kako postupati po SWIFT-u Banke koja vodi glavni račun klijenta kada je klijent sa područja FBiH ili Brčko Distrikta a i nalog za prinudnu naplatu je izdan od strane institucija sa područja FBiH ili Brčko Distrikta; kako postupati sa računima klijenata koji se i pored obavijesti nisu odredili o vrsti računa koji vode u Banci?
Ministartvu finansija RS postavljeno je i pitanje kako postupati s nalozima prinudne naplate koji su zaprimljeni prije donošenja Zakona o UPP-u, odnosno da li se Rješenja u banci koja vodi glavni račun, nakon dostavljanja od strane banke koja vodi redovan račun, uvrštavaju u evidenciju naloga prinudne naplate prema datumu prijema kod banke koja vodi glavni račun, ili se uzima u obzir da su navedena rješenja bila evidentirana kod banaka koje vode redovne račune? Pri navedenom, kako je sugerirano, treba naročito naglasiti vrijeme „stvarnog“ prijema ranijih rješenja/osnova za naplatu. Navedena situacija se dodatno usložnjava ukoliko subjekt nije odredio glavni račun a na ostalim računima banke imaju evidentirane različite osnove za naplatu sa različitim datumima prijeme osnova za naplatu.
Šta sa starim blokiranim računima kod kojih ID broj nije u skladu sa regulativom, sljedeće je pitanje UBBiH? Osim toga, članom 22. stav 2. tačka a) Zakona propisano je da nalog za prinudnu naplatu mogu da daju učesnici-povjerioci na osnovu „ugovorenih ovlaštenja“. Članom 30. propisani su redovi prioriteta.
„Vezano za ugovorna ovlaštenja potrebno je pojasniti kako bi ugovorno ovlaštenje koje je dužnik dao povjeriocu funkcioniralo kod banke kod koje je evidentiran račun dužnika, a vezano za redosljed prioriteta naplate u kojem je redoslijedu prioriteta ugovorno ovlaštenje,“ naglašavaju iz UBBiH.
Članom 22. stav 4. Zakona, propisano je da ovlaštene organizacije mogu da daju naloge za plaćanje na teret računa učesnika „na osnovu ugovorenih ovlaštenja dobijenih od učesnika“. Bankari traže pojašnjenje primjene ovog člana Zakona u praksi.
Udruženje banaka BiH traže odgovor i na pitanje šta raditi sa mjenicom koja je podnesena na plaćanje prije stupanja na snagu Zakona o unutrašnjem platnom prometu u RS i to kada se ustanovi da je po istom osnovu mjenica podnesena na naplatu u više banaka pa banka koja vodi glavni račun dobije dve te mjenice, te ako je na mjenici upisan domicijiat - npr. banka A, a glavni račun je u npr. banci B.
Kada je u pitanju zatvaranje računa, bankari su tražili pojašnjenje (vezano za član 19. Zakona UPP-u) o tome šta raditi sa računima blokiranim od MFRS - Odjel za sprečavanje pranja novca za čija rješenja o blokadi računa niko nije preuzeo nadležnost (računi su blokirani više od 10 godina)?
„Da li je shodno odredbama Zakona koje regulišu prinudnu naplatu dozvoljena blokada
računa fizičkih lica (bilo mjenicom, bilo kakvim drugim instrumentom); kako se tretira račun privrednog društva iz FBiH ili Brčko Distrikta otvoren u RS ili u FBiH kod banke sa sjedištem u RS“, neka su od pitanja UBBiH upućenih Ministarstvu finansija RS.
U vezi sa članom 28.stav 3., postavljena su sljedeća pitanja: kojim „drugim propisom“ blokirani klijent može vršiti plaćanje; koji subjekt je odgovoran za postupanje mimo ove odredbe, da li je to npr. ustupilac potraživanja ili je prijemnik, ili je povjerilac; da li se pod terminom „drugim propisom“ mogu smatrati podzakonski opšti akti Vlade RS?
Ukoliko poslovni subjekt ima blokirane račune u BiH, ali ima otvorene račune na kojim ima sredstva u inostranstvu, da li plaćanja može vršiti sa tih računa; da li su sredstva depozita koja su oročena i založena u korist povjerioca raspoloživa za prinudnu naplatu (i na koji način) ili su izuzeta od prinudne naplate; da li su sredstva limita za prekoračenja po računima izuzeta ili ne od prinudne naplate, neka su od pitanja UBBiH.
„Da li smo u pravu ako kažemo da postoji kolizija Zakona sa drugim zakonima - Zakon o bankama RS (član 112 stav 7 kojim je propisano da se odluka Agencije za bankarstvo RS iz člana 112 stava 5 tačka 10 tog zakona, izvršava prije svakog drugog naloga za isplatu i prije svakog drugog osnova za naplatu određenog drugim zakonima), Zakon o prinudnoj naplati indirektnih poreza (člana 14 a, kojim je propisano da ograničenja raspolaganja novčanim sredstvima s računa dužnika ne odnose se na transakcije usmjerene na plaćanje obaveza po osnovu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi.), Zakona o izvršnom postupku RS (kako postupiti kada banka postupi i zaplijeni sredstva po nepravomoćnom rješenju o izvršenju od suda i nakon toga banka dobije rješenje o prinudnoj naplati od Porezne uprave RS-koje rješenje izvršiti?) i Zakona o prekršajima RS“, jedno je od pitanja Ministarstvu finansija RS.
Bankari su zatražili i pojašnjenje da li se po osnovu naloga za prinudnu naplatu iz člana 22. stav 2. mogu blokirati računi fizičkih lica, u skladu sa članom 30. Zakona? Ukoliko se blokira račun poslovnog sujekta, šta se dešava sa oročenim depozitima na kojima postoji registrovano pravo zaloga? Da li založni povjerilac ima pravo prvenstvene naplate i pod kojim uslovima? Da li će se ugovor o depozitu raskinuti i sredstva prebaciti na glavni račun poslovnog subjekta ili će se založni povjerilac namiriti iz založenih sredstava, pa tek onda proslijediti ostatak sredstava na glavni račun?
Rad s mjenicama
Kada je u pitanju člana 22 stav 2 tačka a), postavljena su pitanja da li banka može vršiti blokadu računa i prebaciti novac na račun povjerioca na osnovu ugovora zaključenog između dužnika i povjerioca i pod kojim uslovima; da li banka može naplatiti svoja potraživanja sa računa pravnog i fizičkog lica na osnovu ovlašćenja datih na osnovu ugovora o kreditu; kako postupati kada je klijent odredio kod dvije banke glavni račun (u varijanti kada i nakon kontaktiranja klijenta on ne dostavi obavijest bankama kod koje zeli glavni racun ili kada se ne uspije stupiti u kontakt sa klijentom – što je češći slučaj); kakav SWIFT slati, ko će izvrsavati nalog; da li banka, kod koje klijent ima račun za redovno poslovanje, kada primi nalog za prinudnu naplatu treba slati MT199 banci kod koje klijent ima glavni račun ili samo original nalog uz propratni dopis?
Bankari su upozorili da je potrebno jasno i precizno uputstvo vezano za postupanje, blokadu, deblokadu i transfere sredstava te moguće situacije kada neka banka u lancu utvrdi formalnu neispravnost, kako za naloge prinudne naplate primljene prije stupanja na snagu Zakona tako i nakon toga.
Udruženje banaka uputilo i pitanja koja se odnose na rad sa mjenicama. Jedno od njih glasi: „da li se na bilo koji način predviđen Zakonom može vršiti naplata sa računa fizičkih lica po osnovu mjenice ili drugih naloga za naplatu iz člana 22. stav 2. u skladu sa članom 30. Zakona“?
Zakon predviđa mjenicu kao jedan od instrumenata prinudne naplate. Međutim, Zakon ne pravi nikakvu razliku između mjenice koja sadrži klauzulu „bez protesta“ i mjenice koja je ne sadrži. Obzirom na rokove za postupanje u radu sa mjenicama, potrebno je, naglašava se u dopisu UBBiH, dati jasne i precizne upute o tome: kako postupati sa mjenicama primjenim na naplatu iz inostranstva; kako postupati sa mjenicama dobijenim na naplatu prije 3 i više godina; da li je ispravno da mjenicu koja je domicilirana na jednu banku, izvršava druga banka; kako evidentirati i procesuirati primljene mjenice radi naplate po prijemu u banku kod koje je redovni ili glavni račun dužnika?
“Cijenimo da brojnost naših pitanja (nekoliko njih se svjesno preklapaju), koja se direktno odnose na primjenu Zakona o unutrašnjem platnom prometu u RS, govori o potrebi analize i dopune jednog broja odredbi, kako bi se otklonile nedoumice i različita postupanja, a sve u cilju zaštite povjerioca i dužnika a svakako i banke koja po ovim poslovima pruža uslugu i vrši neutralan bankarski posao. Također, smatramo potrebnim analizirati sankcije date po ovom Zakonu i njihovu usklađenost sa Zakonom o prekršajima RS,« kaže se u dopisu Udruženja banaka BiH upućenom Ministarstvu finansija RS, koje potpisuje izvršni sekretar Udruženja Mijo Mišić, a koji je dostavljen i
Centralnoj banci BiH, Agenciji za osiguranje depozita BiH, Federalnom ministarstvu finansija, entitetskim agencijama za bankarstvo i entitetskim AFIP-ima, kao i svim komercijalnim bankama u BiH.