Govor povjerenika Moscovica na Peterson Institutu za međunarodnu ekonomiju, Washington DC: „Europska ključna godina”
Postoje brojni znakovi da ukupna dinamika u eurozoni nije zvučna. Javni dug Italije je dvaput veći od njemačkog. Višak na tekućem računu Njemačke je dvostruko veći od prosjeka eurozone. Njemačka nezaposlenost je na pola od prosjeka eurozone. I s ovom ekonomskom i socijalnom divergencijom, političke preferencije na taj način postaju sve više i više polarizirane, unutar i između država članica.
To ukazuje da naše ekonomsko upravljanje ne stvara pravi mix politika - dijelom zato što namamo prave političke alate.
Tijekom krize, upravljanje eurozonom je značajno ojačano, kao što znate. Utvrdili smo Evropski stabiliozacioni mehanizam koji je dragocjeno sredstvo; počeli smo graditi Bankovnu uniju, sa jedinstvenim supervizorom, novim okvirom za spašavanje banaka i ojačali prudencijalne regulative. Takođe, značajno jačamo koordinaciju gospodarske i proračunske politike - koja je među mojim odgovornostima kao povjerenika.
Bile su i sada su važne inovacije, a eurozona je danas jača kao posljedica njih. Ali one nisu bile dovoljne da preokrenu divergenciju u eurozoni, što je ono što treba učiniti da uspostavimo realnu ekonomsku dinamiku. To zahtijeva, po mom mišljenju, duboke reforme naše ekonomske i monetarne unije. Uvjeren sam da su nam potrebna arhitektura upravljanja i alati koje nemamo na raspolaganju danas, alati koji aktivno potiču bržu konvergenciju u eurozoni i omogućuju nam da djelujemo u općem interesu Europe i Europljana.
Konkretno, vjerujem da kohezivnija eurozona mora počivati na tri stupa:
• Prvo, punopravna Bankovna unija koju još nemamo, kako bismo osigurali da bankovni sektor u eurozoni bude pouzdan i da neodržive banke spašavamo bez pribjegavanja novcu poreznih obveznika i uz minimalan utjecaj na realnu ekonomiju. Rad je u tijeku s državama članicama na daljnjim mjerama smanjenja rizika i dijeljenja rizika za jačanje Bankovne unije. To je sporno i bolno, moram reći, jer udar na ravnotežu između odgovornosti i solidarnosti je pravi izazov, kao i uvijek u EU.
• Drugi stup su stabilizacijski i konvergencijski alati. Ne možemo samo sjediti, čekati i moliti da se konvergencija dogodi u dugom kretanju. Ako se to ne događa, onda neka se dogodi. Što prije, to bolje! Svi znamo da je odgovor: jasan fiskalni kapacitet za eurozonu. Rad je godinama bio na oplemenjivanju koncepta. Sjećam se da sam čuo kretanja oko toga u 2013. godini, kao ministar financija. Danas razmišljam da je mnogo zrelije nego da je to bilo nakon krize. To je sada stvar političkog izbora. No, mi smo spremni napraviti pravi prijedlog.
• I treći stup: moramo unaprijediti demokratsku odgovornost. Odluke koje utječu na dobrobit milijuna Europljana, ne mogu se donositi iza zatvorenih vrata, kasno noću, od grupe ministara financija. Ja predstavljam Komisiju u grčkim pregovorima, i imao sam doze tih sastanaka koji su bili tajni, i koji bi zaista bili neobični za ljude da su bili u sobi. Te odluke moraju se temeljiti na još-treba-biti-kreirano osjećaju općeg interesa unutar eurozone. One moraju biti predmet jačeg demokratskog nadzora i mehanizama odgovornosti. Europski parlament - da se razumijemo, ja sam dva puta bio član ovog parlamenta - ne može biti naknadna pamet - on mora biti u središtu napora da se ojača legitimitet odlučćivanja eurozone. I moje jako vjerovanje je da mi takođe trebamo ministra - ako riječ „ministar” stvara neki strah tu i tamo, neka ga zovu "visoki predstavnik” - za gospodarstvo i financije u eurozoni koji bi mogao, kao što je slučaj za vanjsku politiku, biti istovremeno član Komisije i predsjednik Vijeća, odnosno Eurogrupe. Zalažem se za povjerenika koji će u isto vrijeme predsjedavati Eurogrupom, i mislim da je to pravi način da se upravlja stvarima.
Kako će to funkcionisati? Komisija će predstaviti papir o produbljivanje Ekonomske i monetarne unija krajem svibnja. On će biti izgrađen na Izvješću pet predsjednika 2015. i sadržavat će ambiciozne ideje. Bit će rukovođen načelom da veće dijeljenje rizika i veća redukcija rizika nisu međusobno suprotstavljeni, nego moraju napredovati paralelno - dapače, oni su dvije strane istog novčića. To znači da ova izborna godina treba biti shvaćena kao otvaranje novih mogućnosti: podtojao bi okvir mogućnosti kasnije ove godine, nakon francuskih i njemačkih izbora, da se krene naprijed odlučno i ja vjerujem da je bitno da to uradimo.
Više na: http://europa.eu/rapid/press-release_SPEECH-17-1056_en.htm