EBF-ov odgovor na BCBS-ove konsultacije o reviziji okvira Bazel III leverage omjera
Evropska bankarska federacija zahvajuje na prilici da iznese svoj odgovor na BCBS-ov konsultativni dokument o reviziji Bazel III okvira o leverage omjeru.
Općenito, evropske banke pružaju podršku podjeli okvira baziranog na riziku koji je bio na snazi više od 25 godina. Leverage nivo je imao svoje opravdanje u „starim dobrim danima" ali njegov efekat i vrijednost danas su relativno skromni i ne mogu se pretvarati da predstavljaju tačan odraz ili test leverage omjera u ekonomiji.
Nažalost, pod svjetlom nekih konceptualnih nedostataka u leverage omjeru, jako mali broj proba je ubjedljivo načinjen od njegovih sposobnosti da održava leverage ekonomiju unutar okvira kompatibilnih sa finansijskom stabilnošću, naročitio u jurisdikcijama gdje je bio na snazi dugi niz godina (uključujući i predkrizu) kao na primjer u SAD-u.
Stoga, mi smatramo da leverage omjer mora ostati mjera koja ima funkciju zaštitne mreže. Upotreba i primjena leverage omjera bi uvijek trebala uzeti u obzir bankarski biznis mix, strukturu finansijskih tržišta u razmatranju, nivo intermedijacije i postojanje aktera koji absorbiraju dio bankarskog vanbilansa. Zbog toga njegova upotreba mora biti pažljivo interpretirana od strane lokalnih regulatora i supervizora, kao i od Bazelskog komiteta, i to zajedno sa ostalim indikatorima prije nego se povuku bilo kakvi zaključci i prije nego se ugovore sastavni dijelovi testa.
Zbog ovoga mi vjerujemo da bi „neprerađena i neutralna"definicija koja je predložena isključivo trebala biti smatrana samo kao sigurnosna mreža, jer ukoliko nije čitana skupa sa ostalim ključnim rizik faktorima, može biti pogrešnno protumačena i na kraju biti u potpunosti obmanjiva za cijelo tržište.
Ukrućivanje pretjeranog leverage-a može biti legitimno u određenim situacijama ali ne može biti postignuto kroz samo pojedinačne bankarske omjere. Takav leverage omjer bi mogao biti štetan kada se kombinira sa već dogovorenim omjerima solventnosti i likvidnosti jer će kreirati suprostavljene pritiske za smanjenje bilansa (naročito kada se radi o interbankarskom novčanom tržištu i repo-ima koji kombiniraju visoke volumene i niske rizike).
Također, proizvoditi će kontraproduktivne pritiske koji će smanjiti kapacitet posuđivanja i tako naštetiti realnoj ekonomiji, naročito ako leverage omjer veći od 3% bude predložen od strane Bazelskog komiteta.